Kao tipičan uređaj za mehanički prijenos, ukupne performanse dizalice s pužnim prijenosom zavise od konstrukcijskog dizajna i načina montaže njegovih komponenti. Razumijevanje metode njegovog sastava pomaže u postizanju ispravnog odabira, razumnog rasporeda i efikasnog održavanja u inženjerskim aplikacijama. Ova oprema se uglavnom sastoji od jedinice za unos snage, para prijenosa pužnog zupčanika, mehanizma za podizanje vijaka, potporne i vodeće strukture i pomoćnih sistema.
Ulazna jedinica za napajanje obično uključuje elektromotor ili hidraulički motor, spojen na pužno vratilo preko spojnice. Odabir spojnice mora osigurati koaksijalnost i pouzdan prijenos obrtnog momenta, a tamo gdje je potrebno ugraditi elastične elemente da apsorbuju vibracije. Pužno vratilo je uglavnom podržano kombinacijom kotrljajućih ležajeva. Kuglični ležaj sa ugaonim kontaktom je instaliran na prednjem kraju za podnošenje radijalnih i aksijalnih opterećenja, dok se kuglični ležaj sa dubokim žljebom koristi na zadnjem kraju kako bi se smanjilo trenje i poboljšala glatkoća rada. Zaptivke moraju biti postavljene između kućišta ležaja i tijela mašine kako bi se spriječilo curenje maziva i prodor vanjskih zagađivača.
Par prijenosa pužnog zupčanika je osnovna komponenta, koja se sastoji od puža i pužnog točka. Puževi su uglavnom napravljeni od čelika, kaljenog ili površinski{1}}kaljenog radi poboljšanja otpornosti na habanje; pužni točkovi su često napravljeni od kalajne bronze ili aluminijumske bronze, koristeći njihova odlična svojstva protiv trenja. Tokom montaže, središnji razmak i zazor mreže moraju biti strogo kontrolirani. Premalo zazora može uzrokovati ometanje, dok će preveliko utjecati na tačnost prijenosa i sposobnost-samozaključavanja. Nakon ugradnje, kontaktne tačke na površini zuba treba provjeriti metodom bojenja ili mjeračem kako bi se osigurala ujednačena distribucija kontaktne površine.
Mehanizam za podizanje vijaka sastoji se od pužnog točka, vodećeg vijka i matice. Pužni točak i vodeći vijak su često povezani ključem ili šiljkom kako bi se postigla sinhrona rotacija. Vodeći vijak može biti ili trapezoidni ili kuglični vijak; prvi je jednostavan po strukturi i jeftin, dok je drugi efikasan i precizan. Matica je pričvršćena na podiznu platformu ili nosač tereta, a žljeb za vođenje ili vodilica je postavljen unutar tijela stroja kako bi se ograničila sloboda rotacije, omogućavajući mu da se kreće samo aksijalno. Struktura vodilice je često opremljena linearnim ležajevima ili čaurama otpornim na habanje-kako bi se smanjilo trenje i poboljšala glatkoća kretanja.
Dijelovi nosača i kućišta odgovorni su za fiksiranje cijele mašine i raspodjelu opterećenja. Kućište je obično napravljeno od livenog gvožđa ili livenog čelika, a unutrašnji sistem za ukrućenje mora da uravnoteži krutost i rasipanje toplote. Površine za montažu baze ili prirubnice moraju osigurati ravnost i precizno pozicioniranje montažnih rupa kako bi se garantirala pouzdana veza između opreme i baze. Pomoćni sistemi uključuju vodove za podmazivanje, mlaznice za ulje, poklopce za ventilaciju i granične prekidače, odgovorne za kontinuiranu opskrbu uljem, praćenje stanja i sigurnosnu zaštitu.
Ukratko, metoda montaže dizalica s pužnim zupčanicima naglašava usklađenost i preciznost montaže svake jedinice. Samo kada prijenos snage, pogon pogona, konverzija vijaka i smjernice za podršku ispunjavaju specifikacije dizajna, njegove prednosti u aplikacijama za teške-teške, niske{2}}brzine i visoko{3}}precizne aplikacije za dizanje mogu se u potpunosti realizirati.
